Gaza, jedno telo, zbirka poezije Malike Berak, objavljena je u Francuskoj u martu 2025. godine i do danas je prodata u više od 4000 primeraka. Knjiga je doživela pet izdanja, što svedoči o izuzetnom prijemu kod čitalaca i književne javnosti.
Tokom 2025. godine, pa sve do danas, zbirka je predstavljena na više od četrdeset književnih susreta širom Francuske, potvrđujući snažan odjek koji je imala u savremenom francuskom pesničkom prostoru.
Srpski prevod ove zbirke predstavlja njen prvi prevod na neki strani jezik.

U Pouzdanom merenju, Amar Ličina istražuje ono što se ne može sa sigurnošću izmeriti: vreme, smrt, sećanje i ljudska sudbina. Između svakodnevice i mita, humora i nemira, lirske poezije i pesme u prozi, on zadire duboko u život običnog čoveka, njegovih strahova, iluzija, nestajanja, ali i u njegovu želju da ostavi nešto za sobom. Ove pesme žive u čekaonicama, na groblju, noćnim ulicama i u prostoru između dva mraka, gde se ozbiljno i apsurd neprestano sjedinjuju. Pouzdano merenje je knjiga o nestajanju, ali i o poeziji kao načinu da mu se odupremo, makar na trenutak.

Simona Dmitrović istražuje napetosti između nasleđa i drugosti, između tišine i govora, u poeziji prožetoj sećanjem, mitom i intimnim iskustvom. Zbirku čine tri ciklusa: prvi preispituje sukob između Istoka i Zapada i gubitak korena; drugi ponire u rascepljenu unutrašnjost, podeljenu između mnoštva glasova; treći daje reč Drugome, junacima i čudovištima, preokrećući temeljne narative. Iz tog puta rađa se poetika prevođenja, u kojoj nedovršeno postaje plodotvorno, a tama izvor intenziteta.

Nakon dvadeset godina poštenog i vernog rada, Olivije Vrenije se povukao kako bi se vratio svojoj strasti prema knjigama i postao knjižar.
Svake srede ujutru, šeta se vrtom Kraljevske palate gde stare životne priče ponovo izlaze na videlo. Ponovo viđa Kler, svoju nekadašnju kratku ljubav iz mladosti. Sa svojom prijateljicom Ž., psihijatrom, priseća se sada već davne komplikovane prošlosti.
Olivije posmatra čovečanstvo i male beznačajne događaje Kraljevske palate iz svoje stolice, jedne druge i dalje prazne koju čuva kraj sebe. Koga čeka? I da li bi gledao na svet drugačije da je sedeo na drugom mestu?

