
Gaza, jedno telo, zbirka poezije Malike Berak, objavljena je u Francuskoj u martu 2025. godine i do danas je prodata u više od 4000 primeraka. Knjiga je doživela pet izdanja, što svedoči o izuzetnom prijemu kod čitalaca i književne javnosti.
Tokom 2025. godine, pa sve do danas, zbirka je predstavljena na više od četrdeset književnih susreta širom Francuske, potvrđujući snažan odjek koji je imala u savremenom francuskom pesničkom prostoru.
Srpski prevod ove zbirke predstavlja njen prvi prevod na neki strani jezik.


Nekada Jugoslavija.
Danas su to suverene države i nekoliko teritorija u nastajanju. Jedan jezik, više bliskih jezika. Šetati se tuda, posmatrati, otkrivati, sretati se, razmenjivati, iznenaditi se, ponekad se i rasrditi, u bliskom susretu sa žiteljima. Pre svega, pokušati da razumemo; ono što spaja više nego ono što razdvaja, pojmiti osobenosti ljudskih zajednica i pređenih kilometara.
Jedna dizajnerka-akvarelistkinja i jedan pisac-putnik, dva para očiju upućenih u „upotrebu sveta“, a ipak nov i stran pogled posetilaca na vreme koje, prolazeći, guta i obznanjuje sadašnjost što sebi gradi vreme pred nama.


Nakon dvadeset godina poštenog i vernog rada, Olivije Vrenije se povukao kako bi se vratio svojoj strasti prema knjigama i postao knjižar.
Svake srede ujutru, šeta se vrtom Kraljevske palate gde stare životne priče ponovo izlaze na videlo. Ponovo viđa Kler, svoju nekadašnju kratku ljubav iz mladosti. Sa svojom prijateljicom Ž., psihijatrom, priseća se sada već davne komplikovane prošlosti.
Olivije posmatra čovečanstvo i male beznačajne događaje Kraljevske palate iz svoje stolice, jedne druge i dalje prazne koju čuva kraj sebe. Koga čeka? I da li bi gledao na svet drugačije da je sedeo na drugom mestu?

